BIOGRAFIJA

Model Girl

G.Rossini: Stabat Mater

Petak, 17. maj 2019, 20:00                                                       Crkva sv. Josipa, Marijin Dvor
Koncert
Gioachino Rossini: Stabat Mater
Aida Čorbadžić, sopran
Terezija Kusanović, mezzosopran
Amir Saračević, tenor
Ivan Šarić, bas
Ivo Lipanović, dirigent
Hor Opere NPS
Sarajevska filharmonija

 

Sopranistica AIDA ČORBADŽIĆ Srednju muzičku školu pohađala je u klasi profesorice Emilije Barath i profesora Petra Lukača u Sarajevu, te profesor Marcus Bajuka u Ljubljani. Diplomirala je 2006. godine na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, gdje pohađala i postdiplomsku studij u klasi profesorice Paše Gackić. Usavršavala se na seminarima uz pedagoge kao što su Olivera Miljaković, Uta von Garczinsky, Andreas Karakas, te Tatjana Šorlujan. Dobitnica je specijalne nagrade na prvom poslijeratnom takmičenju srednjih muzičkih škola u Bugojnu. Bila je stipendistica Kantona Sarajevo, CEE Musiktheatra (Central & Eastern European Musiktheater) iz Beča, Barokne akademije u Gmundenu (Austrija). Od 2004. godine članica je Hora Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu, a status solistice stiče 2007. godine. Kao solistica nastupala je sa Sarajevskom filharmonijom u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji i Francuskoj. Njen operni i operetni repertoar obuhvata sljedeće uloge: Barbarina (W. A. Mozart: Figarov pir), Dijete (I. Čavlović: Srebreničanke ili Božanstvena komedija), Amore (C. W. Gluck: Orfej i Euridika), Čobanče (J. Gotovac: Ero s onoga svijeta), Glas pastira (G. Puccini: Tosca), Adele (J. Strauss: Šišmiš), Belinda (H. Purcell: Didona i Enej), Adina (G. Donizetti: L'elisir d'amore), Musetta (G. Puccini: La Bohème), Sultanija (A. Horozić: Hasanaginica), Aska (A. Horozić: Aska i Vuk), Bastienne (W. A. Mozart: Bastien i Bastienne), Violeta (G. Verdi: La Traviata), Lauretta (G. Puccini: Gianni Schicchi), Norina (G. Donizetti: Don Pasquale), Oscar (G. Verdi: Un ballo in maschera), Lija (Z. Vauda: Ježeva kuća), Frasquita (G. Bizet: Carmen). Nastupala je i kao sopran-solo u izvedbama djela Carmina burana C. Orffa, Stabat mater G. B. Pergolesija, Mise u G duru F. Schuberta, oratorija Stvaranje svijeta J. Haydna, te 4. Simfonije G. Mahlera. Više puta je nastupala u okviru festivala Sarajevska zima, Baščaršijske noći, Majske muzičke svečanosti, te koncertima u organizaciji Fondacije za muzičke umjetnosti. O okviru Festival Musicale Internacionale Nei Suoni del Luoghi izvodila je operne arije pod dirigentskom palicom maestra Waltera Themela uz pratnju Orkestra iz Novoga Sada. U septembru 2011. debitovala je kao glumica u dramskim predstavama režisera Harisa Pašovića Ruže za Anu Terezu, te Fudbalske priče. Članica je udruženja umjetnika Bellarte sa kojim je izvela muzičko-plesni performans Pričaj mi o zalasku.

Mezzosopranistica TEREZIJA KUSANOVIĆ hrvatska je operska i koncertna pjevačica. Svoje muzičko obrazovanje stiče u Splitu, gdje pored studija muzičke pedagogije, završava i studij operskog i koncertnog pjevanja u klasi profesorice Nelli Manuilenko. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu uz mentorstvo profesorice Manuilenko završava i postdiplomski studij. Pohađala je i brojne muzičke radionice uz istaknute vokalne pedagoge kao što su Biserka Cvejić, Dunja Vejzović, Olivera Miljaković, Marvin Keenze, Cynthia Munzer, Gerhard Zeller, Gary Glaze, i dr. Svoju profesionalnu pjevačku karijeru započela je ulogom Judite u istoimenoj hrvatskoj operi kompozitora Franje Paraća izvedenoj u HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci, te nastavila intenzivnim djelovanjem u HNK u Splitu, gdje ostvaruje niz uloga: Carmen (G. Bizet: Carmen), Dalila (C. Saint-Saëns: Samson i Dalila), Zita (G. Puccini: Gianni Scicchi), Preziosilla (G. Verdi: Moć sudbine), Orlovski (J. Strauss: Šišmiš), Doma (J. Gotovac: Ero s onoga svijeta), Ludmila (B. Smetana: Prodana nevjesta), Melka (J. Hatze: Adel i Mara), Eva (I. Zajc: Nikola Šubić Zrinjski), Lola/Santuzza (P. Mascagni: Cavelleria rusticana), Marta/Pantalis (A. Boito: Mefistofele), Suzuki (G. Puccini: Madama Butterfly), te kao Azucena (G. Verdi: Il trovatore). U okviru festivala Splitsko ljeto izvodila je uloge među kojima su Fenena (G. Verdi: Nabucco), Cieca (A. Ponchieli: La Gioconda), Mary (R. Wagner: Leteći Holandez), dok se na gostovanjima u HNK Zagreb javljala u ulogama Meg Page (G. Verdi: Falstaff), Ljubov (P. I. Čajkovski: Mazepa), u teatro Carlo Felice u Genovi kao Zita (G. Puccini: Gianni Scicchi), u Južnoj Koreji kao Carmen, itd. Do sada je imala priliku sarađivati sa dirigentima kao što su Nikša Bareza, Nada Matošević, Ivo Lipanović, Mikhail Sinkeevič, Valerio Galli, Gianluca Martinenghi i dr, te sa režiserima kao što su Patar Selem, Krešimir Dolenčić, Dora Ružđak Podolski, Ozren Prohić, Ivo Guerra, Michael Znaniecki, i dr. Pored brojnih solo pjesama hrvatskih i stranih autora, Terezija Kusanović nastupa i u izvedbama oratorija, misa, rekvijema, te simfonija, pa je do sada izvodila Requiem W. A. Mozart, G. Verdija i C. Saint-Saënsa, Krundibenu misu W. A. Mozarta, Stabat mater G. B. Pergolesija, te 9. Simfoniju L. van Beethovena. Dobitnica je brojnih nagrada i prizananja, te kao pedagog djeluje pri Umjetničkoj akademiji u Splitu. Njen nosač zvuka Romance donosi snimke solo pjesama i opernih arija 19. i 20. stoljeća.

Tenor AMIR SARAČEVIĆ rođen je 1982. godine u Mostaru. Pjevanjem se bavi od 2005. godine, te nastupa kao član Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu. U Operi je nastupao u više tenorskih uloga: Lensky u operi Evgenij Onjegin Petra Iljiča Čajkovskog, Rinuccio u operi Gianni Schicchi Giacoma Puccinija, Ernesto u Donizettijevoj operi Don Pasquale, Remendado u Bizetovoj Carmen, Alfredo u Verdijevoj operi La Traviata. Osim opernih uloga, Amir Saračević je kao solista nastupao na izvedbama djela poput Mozartovog Requiema, Beethovenove Devete simfonije, Saint-Saënsovog Božićnog oratorija, Brittenovog War requiema, te na koncertnoj izvedbi Purcellove opere King Arthur. Posebno se ističu njegovi nastupi u finalu takmičenja Klassikmania u Beču, nastup na cjelovečernjem koncertu u Londonu, te niz koncerata realizovanih u Republici Hrvatskoj u saradnji sa maestrom Ivom Lipanovićem.

 

Bas IVAN ŠARIĆ rođen je 1982. godine u Sarajevu. Školovao se na Odsjeku za solo pjevanje Muzičke akademije u Sarajevu u klasi profesorice Paše Gackić. Uspješno nastupa u operama: Carmen (Escamillo, Zuniga), Samson i Dalila (Abimelech), Rigoletto (Monterone, Conte Ceprano), Bal pod maskama (Samuel), Gianni Schicchi (Betto Di Signa), La Traviata (Marquese), Don Pasquale (Notaio), La Bohàme (Alcindoro), Vesela udovica (Vicomte Cascada), Aska i vuk (Narator) i dr. Pored nastupa u operi, iza sebe ima i zapažene koncertne nastupe među kojima su: cjelovečernji koncert domaćih kompozitora u Crowne Plazi u Pragu, nastup na koncertu mladih umjetnika u Carnegie Hallu u New Yorku, kao i uspješne izvedbe u Rekvijemu i Krunidbenoj misi W.A. Mozarta, Devetoj simfoniji L. van Beethovena i Te Deum Laudamus A. Brucknera. Uspješno sarađuje sa Slovenskom, Zagrebačkom i Sarajevskom filharmonijom, te sa Operama Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu i Osijeku. Stalni je član Opere Narodnog pozorišta Sarajevo. Posljednji uspjesi uključuju i gostovanje u Tetro Verdi u Trstu u ulozi Collinea u Puccinijevoj La Bohème.

 
 

IVO LIPANOVIĆ istaknuti je hrvatski dirigent. Dirigovanje je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Igora Gjadrova, te kod Lovre pl. Matačića. Dirigentsku karijeru započinje 1986. godine osvajanjem prve nagrade na takmičenju mladih dirigenata u Zagrebu, a potom i angažmanom u Operi Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu od 1992. do 1998. godine. Osim Opere, maestro Lipanović u Splitu djeluje i kao umjetnički direktor festivala Splitsko ljeto, te vrlo često diriguje brojnim koncertima, baletima i opernim izvedbama uz orkestre kao što su orkestar Opere HNK Zagreb, Opere HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, Zagrebačka filharmonija, Simfonijski orkestar HRT-a, Dubrovački simfonijski orkestar, te Varaždinski komorni orkestar. Od 1995. aktivno nastupa kao dirigent i van granica Hrvatske. Tu se ističu nastupi u Seoulu (Verdijev Don Carlos), Državnoj operi u Ankari (Orffova Carmina burana, Bizetova Carmen i dr), u Cagliariju, u Nici (Evgenij Onjegin Čajkovskog), u Njemačkoj operi u Berlinu (Orffova Carmina burana, Verdijev Falstaff), u Bresciji (Puccinijeva Madame Butterfly), te nastupi sa Simfonijskim orkestrom Beneventa, MDR simfonijskim orkestrom iz Leipziga, Slovenskom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom Slovenske radio televizije, te Sarajevskom filharmonijom. Sarađivao je sa mnogim istaknutim umjetnicima poput pijaniste Alde Ciccolinija (1996. godine u Veroni), sopranistice Barbare Hendricks, te opernih zvijezda Denyce Graves, José Carrerasa i Inve Mule, s kojima je nastupio na koncertima Zagrebačke filharmonije. U martu 2000. godine diriguje premijerom Evgenija Onjegina u Opera de Nice sa velikim opernim zvijezdama Barbarom Hendricks, Vladimirom Chernovim, Zoranom Todorovichem i Matti Salminenom, dok nakon uspješnog debuta u oktobru 1999. u Deutsche Oper u Berlinu s Orffovom Carminom buranom, biva ponovno angažiran, te s velikim uspjehom, na dan Verdijeve smrti, 27. januara 2001. godine, diriguje svečanom predstavom Falstaffa u toj poznatoj opernoj kući. U periodu od 2001. do 2003. djelovao je kao muzički rukovodilac Državne opere u Ankari i festivala u Aspendosu. Dobitnik je nagrade Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika za 2003. godinu. Među značajna umjetnička postignuća spadaju i nastupi u Bresci 2004. gdje diriguje operom Madama Butterfly povodom 100-te obljetnice konačne verzije te Puccinijeve partiture s ansamblima veronske Arene, a u Teatro Filarmonico u Veroni, 2005. godine postavlja novu produkciju Verdijeve Traviate. Godine 2009. u Teatro Vittorio Emanuelle u Messini diriguje premijernom izvedbom Bizetove Carmen, a u Rijeci praizvodi novu domaću operu Alfija Kabilja Casanova u Istri. U julu 2010. premijerno diriguje simfonijskim koncertima i operama Cavalleria rusticana i Pagliacci na festivalu Luglio musicale Trapanese na Siciliji, da bi slijedeće godine dirigovao premijerom Puccinijeve Tosce. Za Muzički Bienale Zagreb, praizvodi operu Maršal hrvatskog kompozitora Silvija Foretića. Zajedno sa Invom Mulom i Zagrebačkom filharmonijom snimio je i CD Il bel sogno sa arijama Gounoda, Masseneta, Puccinija i Verdija za Virgin records. Djeluje kao docent i stalni gost-dirigent u Teatro Lirico Sperimentale u Spoletu. U posljednje vrijeme često nastupa u hrvatskim opernim kućama, te u Operi Narodnog pozorišta u Sarajevu, dirigujući brojne operne premijere. Meastro Lipanović trenutno djeluje kao vršilac dužnosti ravnatelja Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu.

 

HOR OPERE NARODNOG POZORIŠTA U SARAJEVU
Osnivanje Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu 1946. godine bio je historijski događaj nemjerljive vrijednosti za kulturnu historiju i razvoj muzičke kulture u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Početak rada Opere inicirao je obnavljanje Sarajevske filharmonije i osnivanje Muzičke akademije u Sarajevu, institucija koje su uz Operu trasirale put razvoja muzičke kulture i umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Hor opere Narodnog pozorišta u Sarajevu bio je dio ovog velikog projekta započetog prije više od šezdeset godina. Osnovan kao jedan od ansambala Opere Narodnog pozorišta, hor su mahom činili pjevači-amateri, ali je zahvaljujući intenzivnom radu ansambla i dirigenata, hor brzo stekao potrebnu rutinu preuzevši važnu ulogu u funkcioniranju opere kao cjeline. Hor, svakako i orkestar, stubovi su svake opere, što je slučaj i sa sarajevskim horom o čijoj brojnosti i kvaliteti ovisi i kvalitet opernog repertoara. Hor Opere, kao i drugi operni ansambli, prošao je nekoliko faza u svom razvoju koje korespondiraju sa rastom i razvojem sarajevske Opere u cjelini. Prva faza završila je izbijanjem agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine do kada se sarajevska Opere afirmirala kao vrlo respektabilno izvođačko tijelo priredivši 156 opernih i operetskih predstava i koncerata. U ovom periodu hor je primio nekoliko značajnih priznanja kao što su Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva za Carminuburanu Carla Orffa i priznanje za visoki umjetnički dojam u Ljubljani (Križanke) za operu Turandot. Hor je ostvario mnogobrojna gostovanja u inostranstvu (Italija, Austrija, Njemačka, Izrael, Turska), a 1976. godine muški dio ansambla je, među svim združenim horovima iz bivše Jugoslavije, dobio posebno priznanje za nastup u Trubaduru izvedenom u pulskoj Areni. Uspon hora Opere naglo je prekinut 1992. godine čime je završio i prvi period u njegovoj historiji.
                  Repertoar hora Opere obuhvata značajna djela svjetske operne literature, ali i nekoliko domaćih ostvarenja. Od 1996. godine obnovljeni hor Opere je ostvario desetine nastupa u operama i operetama, premijernim i repriznim predstavama, standardnog opernog repertoara s operama Verdija (Il Trovatore, Un Ballo in Maschera, Nabucco, La Traviata, Rigoletto), Puccinija (Tosca, Gianni Schicchi, La Bohème), Mascagnija (Cavalleria rusticana), Mozarta (Le nozze di Figaro), Rossinija (Il Barbiere di Seviglia), Donizettija (Don Pasquale, L’elisir d’amore), Bizeta (Carmen) i Čajkovskog (Evgenije Onjegin) i operetama Straussa (Šišmiš) i Lehara (Vesela udovica). Uz djela hrvatskih i jednog slovenačkog kompozitora, Zajca (Nikola Šubić Zrinjski), Gotovca (Ero s onoga svijeta) i Vaude (Ježeva kućica), postavljene su četiri opere bosanskohercegovačkih kompozitora, Horozića (Hasanaginica, Aska i vuk), Čavlovića (Srebreničanke) i Osmanagića (Alma). Uz standardnu ulogu opernog hora u opernim predstavama, hor Opere redovno nastupa samostalno i uz saradnju drugih muzičkih institucija i to prvenstveno Sarajevske filharmonije. U saradnji s ovom institucijom hor Opere ostvario je vrlo značajne koncertne nastupe na kojima je izvodio Mozartov Requiem (1997) i Rossinijev Stabat Mater (1998), te niz prigodnih koncerata kao što su koncert povodom 250-godišnjice rođenja Mozarta (2006), gala koncert povodom 60-godišnjice Opere NPS i 85-godišnjice NP (2006), izvođenje Carmine burane Carla Orffa povodom obilježavanja 85-godišnjice Sarajevske filharmonije u dvorani Zetra (2008) i tradicionalnim Ramazanskim (1998, 2011) i Božićnim koncertima (2008, 2009). Posebno treba izdvojiti gostovanje hora Opere u Osijeku prilikom kojeg je izveden Haydnov oratorij Stvaranje svijeta (2009) i koncert povodom 35-godišnjice umjetničkog rada Ivice Šarića uz učešće zbora Opere Hrvatskog narodnog kazališta kada je izveden Verdijev Requiem (2010). Od 2012. godine hor Opere sarađuje i sa Fondacijom za muzičke umjetnosti u realizaciji projekata DoReMi&Vi (koncert sa Denyce Graves 2012. i koncert sa Željkom Lučićem 2013. godine), te festivala Sarajevske večeri muzike (SVEM), na čijem je 19. izdanju hor učestvovao u izvedbi Orffove Carmine burane pod dirigentskom palicom maestra Uroša Lajovica (2013. godine). Jedan od njihovih najznačajnijih nastupa je i učešće u izvedbi Orffove Carmine burane na otvaranju 62. Ljubljana Festivala na Kongresnom trgu u Ljubljani 1. jula 2014. godine. Pored saradnje s orkestrom Sarajevske filharmonije, hor Opere je ostvario i nekoliko zajedničkih projekata s Muzičkom akademijom u Sarajevu i Dramom i Baletom Narodnog pozorišta.
                  Hor Opere priredio je i nekoliko samostalnih koncerata, i to koncert pod nazivom Muzika na vodi s djelima baroknih majstora Händela, Vivaldija i Corellija održan 16. maja 2005. i koncert priređen u znak sjećanja na kompozitore Pozajića i Stahuljaka održan 14. decembra 2009. Hor Opere je bio i ostao izvorište najboljih pjevača i pjevačica u Bosni i Hercegovini, iz čijih redova se od osnivanja do danas popunjava ansambl solista Opere. U ovom horu ponikli su brojni epizodisti, solisti i prvaci Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu, koji su u horu Opere pjevali kao studenti Muzičke akademije ili kao mladi još neafirmisani umjetnici. To je jedini profesionalni hor u Bosni i Hercegovini sa stručno profiliranim članicama i članovima sa kojima su radili stručnjaci kao što su Mladen Stahuljak, Kajdi Krunoslav, Ognjen Bomoštar i Dario Vučić. Danas hor Opere broji pedeset članova i radi pod vodstvom Danijela Žontara. Bogata historija ovog ansambla, ali i kvalitet i predanost u radu trenutnog ansambla i njegovog voditelja, preduslov su uspješne umjetničke djelatnosti.