HOR OPERE NARODNOG POZORIŠTA U SARAJEVU
Osnivanje Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu (1946) bio je historijski događaj nemjerljive vrijednost za kulturnu historiju i razvoj muzičke kulture u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Početak rada Opere inicirao je obnavljanje Sarajevske filharmonije i osnivanje Muzičke akademije u Sarajevu, institucija koje su uz Operu trasirale put razvoja muzičke kulture i umjetnost u Bosni i Hercegovini. Hor opere Narodnog pozorišta u Sarajevu bio je dio ovog velikog projekta započetog prije više od šezdeset godina. Osnovan kao jedan od ansambala Opere Narodnog pozorišta, hor su mahom činili pjevači-amateri, ali je zahvaljujući intenzivnom radu ansambla i dirigenata, hor brzo stekao potrebnu rutinu preuzevši važnu ulogu u funkcioniranju opere kao cjeline. Hor Opere, kao i drugi operni ansambli, prošao je nekoliko faza u svom razvoju koje korespondiraju sa rastom i razvojem sarajevske Opere u cjelini. Prva faza završila je izbijanjem agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. do kada se sarajevska Opera afirmirala kao vrlo respektabilno izvođačko tjelo priredivši 156 opernih i operetskih predstava i koncerata. U ovom periodu hor je primio nekoliko značajnih priznanja kao što su Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva za Carminu buranu Carla Orffa i priznanje za visoki umjetnički dojam u Ljubljani (Križanke) za operu Turandot. Hor je ostvario mnogobrojna gostovanja Hor Opere NPS 41 u inostranstvu (Italija, Austrija, Njemačka, Izrael, Turska). Uspon hora Opere naglo je prekinut 1992. godine čime je završio i prvi period u njegovoj historiji. Od 1996. godine obnovljeni hor Opere je ostvario desetine nastupa u operama i operetama, premijernim i repriznim predstavama, standardnog opernog repertoara s operama Giuseppe Verdija (Il Trovatore, Un Ballo in Maschera, Nabucco, La Traviata, Rigoletto), Giacoma Puccinija (Tosca, Gianni Schicchi, La Bohème), Pietra Mascagnija (Cavalleria rustcana), Wolfganga Amadeusa Mozarta (Le nozze di Figaro), Gioachina Rossinija (Il Barbiere di Seviglia), Gaetana Donizettija (Don Pasquale, L’elisir d’amore), Georgesa Bizeta (Carmen) i Petra Iljiča Čajkovskog (Evgenije Onjegin) i operetama Johanna Straussa (Šišmiš) i Franza Lehara (Vesela udovica). Uz standardnu ulogu opernog hora u opernim predstavama, hor Opere redovno nastupa samostalno i uz saradnju drugih muzičkih institucija i to prvenstveno Sarajevske filharmonije. U saradnji s ovom institucijom hor Opere ostvario je značajne koncertne nastupe na kojima je izvodio Requiem Wolfganga Amadeusa Mozarta (1997) i Stabat Mater Gioachina Rossinija (1998), te niz prigodnih koncerata kao što su koncert povodom 250-godišnjice rođenja Mozarta (2006), Gala koncert povodom 60-godišnjice Opere NPS i 85-godišnjice NP (2006), itd.itd. Posebno treba izdvojit gostovanje hora Opere u Osijeku prilikom kojeg je izveden oratorij Stvaranje svijeta Franza Josepha Haydna (2009) i koncert povodom 35-godišnjice umjetničkog rada Ivice Šarića uz učešće zbora Opere Hrvatskog narodnog kazališta Split kada je izveden Requiem Giuseppe Verdija (2010). Od 2012. hor Opere sarađuje i sa Fondacijom za muzičke umjetnost u realizaciji projekata DoReMi&Vi (koncert sa Denyce Graves 2012. i koncert sa Željkom Lučićem 2013), te festivala Sarajevske večeri muzike (SVEM), na čijem je 19. izdanju hor učestvovao u izvedbi Orffove Carmine burane pod dirigentskom palicom maestra Uroša Lajovica (2013). Hor Opere je bio i ostao izvorište najboljih pjevača i pjevačica u Bosni i Hercegovini, iz čijih redova se od osnivanja do danas popunjava ansambl solista Opere. U ovom horu ponikli su brojni epizodisti, solisti i prvaci Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu, koji su u horu Opere pjevali kao studenti Muzičke akademije ili kao mladi još neafirmisani umjetnici. To je jedini profesionalni hor u Bosni i Hercegovini sa stručno profliranim članicama i članovima sa kojima su radili stručnjaci kao što su Mladen Stahuljak, Kajdi Krunoslav, Ognjen Bomoštar i Dario Vučić. Danas hor Opere broji pedeset članova i radi pod vodstvom Danijela Žontara. Dr. Fatima Hadžić